Prema fidbeku Mreže mladih članova Muzičke unije iz Velike Britanije, većina opštih saveta za prevazilaženje prepreka koje narušavaju mentalno zdravlje nije dovoljno specifična i primenljiva na profil muzičara.
Tačnije, oni su prepoznali potrebu za postojanjem specijalizovanih terapeuta koji su upoznati sa infrastrukturom muzičke industrije, posebno u njihovoj zemlji, uz obavezan preduslov koji se zasniva na opštoj podršci i razumevanju javnosti.
O ishodima ove inicijative biće više reči pri kraju teksta, ali je, pre toga, potrebno objasniti specifičan kontekst u kojem stvaraju muzičari u Srbiji i regionu i osvrnuti se na neke od novijih podataka na tu temu.
Koliko je ozbiljno?
Jedan od najšokantnijih podataka jeste da skoro tri četvrtine muzičara pati od anksioznosti ili depresije, pokazuju podaci švedske izdavačke kuće Record Union. Kao glavne razloge za to navode finansijsku nesigurnost, strah od neuspeha i pritisak da objavljuju.
„Naše istraživanje pokazuje da nešto mora da se promeni. Krajnje je vreme je da se mentalno zdravlje muzičara stavi na dnevni red, pre strimova i komercijalnog uspeha. Mi kao industrija moramo da se probudimo i da se zapitamo koja je naša odgovornost u tome i šta možemo da uradimo da stvorimo zdraviju muzičku klimu”, izjavio je izvršni direktor ove izdavačke kuće, Johan Svanberg, prenosi Billboard.
Tome u prilog svedoči i istraživanje organizacije Help Musicians koje pokazuje da sedam od deset muzičara pati od anksioznosti ili napada panike. Čak dve trećine ispitanih muzičara kaže da je imalo problema sa depresijom, što je triput više u odnosu na opštu populaciju.
Drugim rečima, prepoznato je da su muzičari skloniji tome da imaju poteškoće u mentalnom zdravlju te da im je potrebna dodatna podrška.
Šta negativno utiče na mentalno zdravlje muzičara?
Počev od toga da u Srbiji kultura nikada nije među prioritetima, te da se zanimanje muzičara, posebno na alternativnoj sceni, najčešće doživljava kao hobi, nije iznenađujuće što njihovo mentalno zdravlje vremenom biva narušeno.
Tome u prilog svedoči i činjenica da vlasnici klubova i organizatori svirki vrlo često očekuju od bendova da sviraju besplatno, nudeći im minimalne uslove tehničke podrške i hospitalitija.
Zatim, savremeni muzički ekosistem nalaže da su metrike najvažnije (ako ne i jedino) merilo kvaliteta, te zahteva od muzičara aktivno prisustvo i kreiranje sadržaja na svim značajnijim društvenim mrežama, čak i ako je to protivno kreativnom izrazu i preferencama pojedinih muzičara.
Iako je na ovim platformama akcenat na autentičnosti, usled nedostatka originalnosti u našoj muzičkoj industriji, posebno među profesionalcima koji su zaduženi za vođenje karijere muzičara, od njih se traži da se uklope u postojeće formate i trendove umesto da, zajedno sa njima, osmisle formu koja bi im bila prijatnija i koja ne bi podrazumevala da izigravaju klovnove.
Na kraju dana, razumljivo je zašto je trenutni pejzaž u velikoj meri obeshrabrujuć za muzičare u Srbiji i zašto se, usled nerazumevanja i nedovoljne podrške javnosti, povlače u sebe ili postaju ogorčeni, gubeći osobenosti svoje ličnosti i iskrene motive zbog kojih su uopšte poželeli da se bave muzikom.
Posledice narušenog mentalnog zdravlja muzičara
Neke od najupečatljivijih posledica koje se primećuju na globalnom nivou jesu otkazivanje turneja (Lewis Capaldi, Faith No More…) ili pojedinačnih nastupa. No, puno toga prethodi konačnom otkazivanju koncerata.
Oni koji prate scenu u Srbiji proteklih godina verovatno su primetili da se veliki broj bendova ugasio, demotivisan aktuelnim uslovima u muzičkoj industriji i perspektivom koju ona nema.
Emotivni i fizički napor koji pisanje pesama podrazumeva, promocija, ugovaranje nastupa, paralelno sa obavljanjem primarnog posla koji omogućava izvor prihoda, uzmu danak nakon određenog vremena ukoliko ga zadovoljstvo ne nadmaši.
Nekolicina uspešnih bendova ili muzičkih profesionalaca na ovo će odgovoriti: „Oni jednostavno nisu dovoljno dobri” ili „Nisu se dovoljno trudili.”
Ono što propuštaju da primete jeste – ne radi se samo o tome da li je neko dovoljno dobar ili da li dovoljno želi da uspe. Ono što je tim bendovima ili pojedincima nedostajalo jeste podrška kolega sa scene i publike, konstruktivan fidbek, dostojanstveni uslovi rada, umrežavanje koje nema za cilj isljučivo profitiranje nego poboljšanje kvaliteta i solidarnosti, osećaj zajedništva i pravde u mikrosvetu gde se ono čime se bave nikad ne doživljava kao pravi posao ili uopšte neophodna društvena aktivnost.
Drugim rečima, neko ko je osnažen i siguran u svoj izraz, biće dovoljno motivisan da ulaže svoje vreme i napor u bavljenje muzikom, i dovoljno otvoren da sasluša i razmotri konstruktivnu kritiku.
Naposletku, i Lejdi Gaga je svojevremeno opisala muzičku industriju kao „mašinu za mlevenje mesa”.
Debi album ZHIVA o mentalnom zdravlju
U novembru 2023, Iva Pažin ZHIVA objavila je debi album pod nazivom „Preterujem” za izdavačku kuću Glitch Records. Paralaleno s ovim albumom, Iva je napisala master rad na istu temu, koji detaljnije objašnjava koncept njenog prvenca, čija je osnovna tema upravo mentalno zdravlje.
Sama činjenica da je tome posvetila čitav master rad pokazuje da je ona sistematično i promišljeno pristupila ovoj temi, oslanjajući se na sopstveno iskustvo i poziciju muzičarke. To takođe znači da je bilo neophodno da se informiše i iz stručne psihološke literature tokom pisanja rada, premda se ogradila rekavši da je najpre reč o umetničkom delu.
Osim nje, ovom temom bavili su se mnogi pojedinci i bendovi na našoj sceni – neki bi rekli i previše, što je dovelo do banalizacije teme mentalnog zdravlja.
Šta to znači?
S jedne strane, moguće da je diskusija o mentalnom zdravlju uvek dobrodošla i potrebna, te da je nikad nema dovoljno. To ima smisla jedino kada joj se pristupa na značajan, smislen način, koji podrazumeva određenu dozu informisanosti o toj temi i kontinuiranu introspekciju.
Drugim rečima, onaj ko ovu temu iznosi u javni prostor, trebalo bi da je o njoj promislio više od slepog držanja za trenutne buzzwords kao što su mentalno zdravlje, anksioznost, ADHD, i slično.
To ne znači da umetnici treba da budu stručnjaci u ovoj oblasti, već samo da o njoj govore na iskren i promišljen način te da se, tokom pisanja, zagledaju unutra, u sebe, umesto što prisvajaju tuđe iskustvo, stavove i načine izražavanja. Ta vrsta neiskrenosti je, kada je u pitanju ova tema, očigledna i neuverljiva.
Korisni resursi za dobijanje podrške
Prema citiranom istraživanju, samo 39 odsto ispitanih muzičara koji pate od anksioznosti ili depresije obratilo se za stručnu pomoć. Više od polovine, ipak, odlučilo se za lečenje na svoju ruku, od lekova do alkohola i droge.
Jedna od zemalja koja je prepoznala važnost i specifičan pristup mentalnom zdravlju muzičara jeste Velika Britanija, koja je u te svrhe formirala posebna tela i fondove. Neka od njih su Music Minds Matter, Music Industry Therapist Collective i odeljak Musicians’ Union.
Među objavljenim publikacijama (na engleskom jeziku) izdvaja se „A Young Freelancer’s Guide to Mental Health and the Music Industry”, s posebnim osvrtom na frilens muzičare, a koja se može besplatno preuzeti putem linka.
Pored toga, na dobru recepciju muzičara kao što su Nile Rogers i Radiohead naišla je knjiga “Touring and Mental Health”, koja se može naručiti putem Amazona.
Jedan od filmova koji se bavi ovom temom, tačnije toksičnim maskulinitetom i mentalnim zdravljem muškaraca u muzičkoj industriji jeste dokumentarac “Man Down”, u kojem se, između ostalog, pojavljuju IDLES, Portishead, Rag and Bone Man i drugi.
U Srbiji za sada ne postoje slične inicijative, ali se muzičari mogu obratiti za podršku opštim centrima za pružanje psihološke pomoći. Neki od njih su besplatni, kao što je Siguran prostor, dok mnogi nude svoje usluge po pristupačnim cenama.
Jedna od misija Bendskauta jeste zalaganje za osnaživanje muzičara i dobijanje adekvatne psihološke podrške u cilju unapređenja uslova u muzičkoj industriji Srbije i podizanja kvaliteta umetničkog sadržaja. Nastavićemo da objavljujemo tekstove na ovu temu, a zainteresovani smo i za svaki vid saradnje, predloga i pomoći koji bi doprineli ostvarenju ovog cilja.