Nemoguće je pričati o slovenačkoj muzičkoj sceni a ne pomenuti MRFY. Štaviše, oni koji su ih slušali uživo, garantuju da važe za jedan od najboljih live bendova u regionu.
Verna fan baza, stage diving, melodični refreni i tekstovi s kojima rezonuju mnogi – čini se da imaju sve preduslove da osvoje Balkan.
No, da li će u tome uspeti, beogradska publika odlučuje 28. novembra u prostoru Kvake 22. Dan ranije, nastupiće kao predgrupa bendu Joker Out u Domu omladine.
U susret predstojećim nastupima u Beogradu, razgovarali smo sa frontmenom ovog benda, Gregorom Strasbergarom.
Poznati ste kao „drugi najbolji bend u Sloveniji”. Ko vas je tako prozvao i kako se osećate na toj poziciji?
Samoprozvani drugi najjači bend iz Slovenije na svetu, tako da ljudi mogu sami izabrati prvog. Osećamo se odlično, nadamo se da će tako i ostati.
Vašu diskografiju odlikuje dualitet – humoristične pesme i one „ozbiljnije”, novoromantičarske. Kako će zvučati treći album?
Novi album će zvučati grown up. Neko dete između prvog i drugog. Kako se razvijamo mi, tako se razvija i muzika.
Kao na novom albumu Joker Outa, i vaš će biti na tri jezika – slovenačkom, srpskom i engleskom. Da li svaki od ta tri jezika izvlači nešto drugačije iz vas kada pišete pesme?
Da. Naravno, slovenački je onaj primarni, ali je dobro eksperimentisati i na drugim jezicima. Uvek se nešto novo dogodi. Želimo se i približiti regionalnoj publici.
Vi ste iz Novog mesta. Kakva je situacija u gradovima u unutrašnjosti za live bendove? Da li muzičari moraju biti u Ljubljani da bi bili uspešni, ili postoji scena i u manjim gradovima?
Nije nužno potrebno, ali scena je centralizovana. Lakše je biti u Ljubljani pošto je tamo više ljudi i sve je na dohvat ruke. Ali, u malim gradovima se puno toga događa, tako da konstantno sviramo po celoj Sloveniji i koncerti su više-manje puni i odlični. U svakom slučaju, čini nam se da je dobro što smo došli iz ruralije, jer automatski imamo neki originalan vajb.
Iako je mala zemlja, Slovenija ima izuzetno jaku live scenu. Vazz, Nejc Pipp, Masayah, samo su neka od imena koja uživo zvuče profesionalno i svetski. Po vašem mišljenju, šta je najzaslužnije za to?
Puno ljudi se bavi muzikom. Puno ljudi uživa u muzici. Slovenija je takav mali bubble. Nema nas mnogo, pa se onda relativno brzo sazna za neke nove aktere koji su nešto posebno. Kritička masa je isto mala, ali je konkretna u svojim zaključcima. Self-sufficient smo.
I vas odlikuju izuzetno energični live koncerti. Nekad nastupate tako da bubnjar svira frontalno. Koje su prednosti takve formacije?
Volimo biti in your face. Imamo nekakav poseban stil, pa si možemo sve priuštiti. Ljudi znaju da moraju očekivati neočekivano. Uvek smo na 100%, a katkad idemo i na 120% i tad se priča o tom koncertu.
Kad smo kod bubnjara, Rok je neko vreme svirao i sa Senidom. Kakvo je bilo to iskustvo za njega?
To bi ti on morao kazati, ali, kako je meni rekao, baš mu je bilo super. Ogromna publika i drugačija dinamika nego kod nas. Sigurno odlično iskustvo za njega.
Lenart više nije član benda. Zašto i planirate li da uvedete nekog novog?
Da, Lenart je odlučio krenuti na svoj put, pa smo sad trio. Imamo novog basistu sa kojim se sad igramo. Odlično svira i isto je iz Novog mesta, tako da smo na istoj relaciji. Sad ćemo videti kako će publika odreagovati.
Je l’ se i dalje držite Marfijevog zakona ili ste spremni da prekinete tu kletvu?
Marfijev zakon inače kaže da sve što se mora dogoditi, dogodiće se. Samo smo pesimistični ljudi, pa onda na loš način interpretiramo. Pozitiva uvek, ljubav za sve.